Kako dalje?



Broj nezaposlenih u neprestanom je rastu. To je evidentno. Od kuda nastaju nezaposleni? Jedan dio su osobe koje su završile svoje školovanje i traže svoj prvi posao što bi se moglo ocijeniti kao prirodno stanje stvari. Problem predstavljaju nezaposlene osobe koje nastaju gašenjem poslovnih subjekata, kako velikih, tako i malih. I dok djelatnici velikih trgovačkih društava svim oblicima pritisaka manje više uspijevaju u postizanju svojih ciljeva, bilo kroz sanaciju sredstvima iz proračuna, bilo kroz tzv. "oprost dugova", mala trgovačka društva gase se u tišini. Zanimljivih slučajeva kroz koje se može uočiti nejednakost primjene zakonskih odredbi koje bi trebale vrijediti za sve jednako, ima više.

Jedan od mladih poduzetnika otvorio je trgovinu sportskom odjećom. Zaposlio je dvije osobe i sebe na neodređeno vrijeme. Nakon prve provale, naučio je da se treba osigurati. Nakon druge provale naučio je da osiguravajuće društvo ne plaća nabavnu vrijednost robe (koliko je on platio dobavljaču) nego samo neto vrijednost robe. Drugim riječima, nije mu nadoknađen puni iznos štete. Takav postupak obrazložen je time da će tzv. pretporez sadržan u ulaznom računu naplatiti tako da će se njegova porezna obveza za PDV po izvršenim isporukama - prodajama neke druge robe u budućnosti umanjiti za iznos PDV-a. Isto stajalište zauzela je i porezna uprava. Je li to u redu ili ne vrlo je jednostavno objasniti. Ako je kupljena roba koja je otuđena plaćena 122,00 kune, osiguranje će platiti 100,00 kuna kao naknadu štete. Sa iznosom od 100,00 kuna poduzetnik neće nabaviti istu količinu robe kao ranije kad je nabavljao za 122,00 kune. Otuđenje ili krađa robe, definitivno je nestanak robe iz legalnog područja obavljanja djelatnosti, pa se time može smatrati tzv. krajnjom potrošnjom, a PDV koji je bio u ulaznom računu konačan. U suprotnom, ako se taj pretporez nastavi obračunavati kao odbitna stavka pri utvrđivanju porezne obveze za slijedeće obračunsko razdoblje, imat će obilježje legalnosti koja je pak nestala u momentu otuđenja robe. Ako bi poduzetnik prestao raditi, tada ne bi imao od čega odbiti taj pretporez, a zasigurno ne bi mogao ostvariti niti povrat tog pretporeza (sadržanog u ukradenoj robi) od porezne uprave. Dakako, vrijednost ukradene robe nije prihod ostvaren prodajom, nego naknada štete.

Nakon treće provale, poduzetnik je shvatio da više nema razloga nastaviti s poslovanjem. Rezultat svega bile su nepodmirene porezne obveze i kazne zbog nedostatnih novčanih sredstava kojima bi se podmirile. Dakako, na iste teku i kamate. Troje ljudi ostalo je bez posla.

Nedavno je objavljen podatak kako su najveći vjerovnici u Hrvatskoj banke i osiguravajuća društva. Niti banke niti osiguravajuća društva nisu obveznici PDV-a. Spomenimo onda neke zanimljivosti vezane uz to. Opće poznat je podatak o velikom broju neriješenih sudskih predmeta u Hrvatskoj. Spadamo među zaista rijetke zemlje koje pravno razlikuju nematerijalnu štetu od materijalne između ostalog i po tome što obveza isplate nematerijalne štete nastaje po pravomoćnoj sudskoj presudi, a ne na dan nastanka štetnog događaja. Bjesomučno vođenje nekih sudskih postupaka (čak i po 20-tak godina) u interesu je osiguravajućih društava. Za vrijeme od nastanka štetnog događaja do okončanja sudskog postupka, kamata ne teče. Isto tako, nematerijalna šteta se ne nasljeđuje. Drugim riječima, za gubitak ruke, noge, nagrđenje, pretrpljene bolove i slično, oštećeni će putem suda ostvarivati svoje pravo za pravičnom naknadom. Neisplaćeni iznos osiguraniku, na raspolaganju je osiguravatelju, čime čak i u uvjetima stabilne valute ostvaruje korist jer tim novcem koji bi trebalo isplatiti čitavo vrijeme raspolaže. Dakako, može ga i plasirati uz kamatu, sponzorirati, donirati i slično. Neka osiguravajuća društva uvjetuju isplatu pune materijalne štete osiguranicima na način da potpišu izjavu kako se odriču potraživanja za nematerijalnu štetu.

Banke plasiraju svoje kredite uz valutnu klauzulu. Visina kamatne stope govori nam malo ili ništa jer postoji čitav niz uvjeta koje tražitelj kredita mora zadovoljiti i troškova koje mora platiti a koji nisu u okviru ugovorene kamatne stope. Pored ostalog, tražitelj mora pristati na klauzulu kojom prihvaća pravo banke na izmjenu kamatnih stopa sukladno općim uvjetima banke. Ako u tijeku otplate kredita dođe do bilo kakvih promjena u gospodarskom okruženju, npr. inflacije, banka će biti maksimalno osigurana, a korisnik kredita doveden u nezavidan položaj. Visina kamatnih stopa obrazlaže se velikim rizikom. Takva retorika vraća nas u vrijeme kada se gospodarstvo odvijalo u ratnim uvjetima ili pak u vrijeme hiperinflacije. Bez zakonskog roka plaćanja, kada čak niti izdavanje akceptnog naloga bez pokrića nije kazneno djelo (nema određenog nadnevka do kojeg se plaćanje ima izvršiti), kada je unutarnji dug ogroman, velika je hrabrost koristiti se bankovnim kreditima. Banke su već preuzele znatan dio imovine svojih dužnika, a ako se tim tempom nastavi, mogle bi uskoro postati glavnim centrima moći u državi.

Ohrabruju potezi iz Hrvatske narodne banke koja nastoji obvezne rezerve banaka određene propisom umanjiti i time osloboditi dio sredstava. Na žalost, dosadašnja kontrolna funkcija nije bila dostatna. Tako su iz deviznih sredstava rezervi banaka deponiranih kod stranih banaka, izdavane garancije za kredite koje su odobravale strane banke. Kad korisnici stranih kredita nisu vratili kredite, isti su naplaćeni iz garancija, pa je dio sredstava deviznih rezervi zapravo manji nego je prikazano HNB.

Masovno zatvaranje i val stečajeva koji se nadvio nad hrvatska trgovačka društva, ukazuje kako je postojeće stanje neodrživo. Ako će se propisi primjenjivati selektivno, onda nikako nije u redu određivati različite kriterije i sustavno negirati propise od slučaja do slučaja. Primjena PDV-a u gospodarstvu u recesiji je kontraproduktivna. Teret plaćanja PDV-a je na uspješnim trgovačkim društvima koja zapravo kreditiraju svoje dužnike i državu, a dužnici mogu odgađati plaćanje u nedogled bez težih posljedica, naročito ako je dužnik neko od ministarstava ili državnih zavoda nad kojima se stečaj ne može pokrenuti. Plaćanjem poreza na dobit i akontacija poreza na dobit koju nije moguće isplatiti jer nema novca na računu (dužnici nisu platili), ubire se plodove sa stabla koje nije rodilo. Takvo stanje ne može trajati u nedogled. Ako se nekim poreznim dužnicima dugove oprašta, a nekima uvjetuje plaćanje akontacija poreza za koje ne mogu uzeti bankovne kredite ili ih uzimaju pod vrlo nepovoljnim uvjetima, uništava se zdravo tkivo.

Pojava korištenja kreditnih kartica za kreditiranje kupaca u novcu nije ništa novo niti neobično, kako u svijetu tako i u nas. Kako su samo banke i štedionice oslobođene plaćanja PDV-a na kamatu, na razliku između isplaćenog iznosa u novcu i iznosa koji se obustavlja korisniku kartice, treba obračunati PDV jer je ta razlika zapravo kamata (prihod od financiranja) koju nevidentirano i neoporezivo prisvaja tzv. prodavatelj. Ne iskazivanjem prihoda umanjuje se i osnovica poreza na dobit.

Iz prakse u inozemstvu, kupac ima pravo u roku od 7 dana vratiti kupljenu robu i zahtijevati povrat novca. Događa se da kupac koristi tu okolnost i za robu plaćenu kreditnom karticom dobije povrat novca u gotovu, čime zapravo dolazi do novca koji će mu biti obustavljen tek kad račun kreditne kartice dospije za plaćanje. Dakako, da bi se masovnost te pojave izbjegla, nude se krediti.

Trgovačka društva koja za prodaju primaju kreditnu karticu, plaćaju proviziju nositelju kartičnog poslovanja. U slučaju kad se plaća gotovinski, taj iznos provizije se ne odbija. Može se zaključiti kako oni kupci koji nemaju kreditnu karticu a plaćaju istu cijenu, trgovcu donose veću zaradu.

Autor: mr. Davor Banović, dipl. oec. stalni sudski vještak i ovlašteni revizor


 


| nazad | vrh stranice |

| home | kako koristiti naše usluge | članci | revizija | porezno savjetovanje |
| knjigovodstveni savjeti | pravni savjeti | financijske analize i kontrole |
| knjige | rječnik stručnih pojmova | besplatni poslovni oglasnik | kako biti bolji |
| o nama | kontaktirajte nas |


Sva prava pridržana. © FIBA d.o.o.
Viktora Kovačića 16, 10010 Zagreb | tel: 385 1 482-00-71 | fax: 385 1 482-00-90